
Leskovac
Grad na staroj granici
Posle mira 1382. grad je bio presečen granicom Niša i Pčinje. Podela je odavno ukinuta, ali se u Leskovcu i danas zna koja je ulica bila čija.
- Regija
- Leskovačka kotlina
- Nadmorska visina
- oko 230 m
- Reka
- Veternica, pritoka Južne Morave
- Stanovništvo
- oko 60.000
- Podrška nezavisnosti Pčinje
- 50,1% (istočno od stare linije 88%, zapadno 12%)
Period zapisa
Položaj na mapi
- Stara granica Niša i Pčinje
Geografija
Leskovac leži u Leskovačkoj kotlini, najširem delu doline između Niša i klisure kod Hana. Kotlina je ravna, a Veternica se kroz grad vuče prema Južnoj Moravi. Sa istoka su brda Babičke gore, sa zapada Kukavica, pa je grad sa obe strane zaklonjen, a otvoren samo prema severu i jugu.
Grad je na oko 230 metara. Kroz njega nema prirodne prepreke, pa je granica iz sporazuma svojevremeno povučena ulicom, ne rekom. Linija je prolazila kroz pijacu, kroz zgradu Suđenja i kroz jedno dvorište koje je imalo dve adrese. Danas je to obična ulica, ali je stariji Leskovčani i dalje zovu Linija.
Kotlina zadržava toplotu, pa su leta vrela, a zime kraće nego u Hanu. Magla je retka, što je u vreme podele bio jedan od razloga što su šverceri radije radili preko Leskovca nego preko klisure.
Stanovništvo
Oko 60.000 stanovnika, danas pod jednom gradskom upravom. Podela je ostavila trag u navikama: Rupe i Podrum se i dalje smatraju pčinjskim krajem, Podvorce i Dubočica niškim, iako to više ne piše ni u jednom papiru. Brakovi preko stare linije se u gradu i dalje pominju kao mešoviti.
Privreda
Tekstil, pijaca i trgovina na putu između Niša i Hana. Dve carine i dve tarife ukinute su zajedno sa podelom. Ostao je restoran na mestu stare granice, koji je radio bez prekida dok su se dve uprave prepirale o nadležnosti, i koji sada to ističe na jelovniku.
Istorijski pregled
Posle Bitke, mirovni sporazum povlači granicu sred Leskovca: zapad Nišu, istok Pčinji. Podeljeni grad je zvanično simbol dogovora, a stvarno prolaz za diplomatiju, šverc i obračune.
U zgradi koja je pola pripadala Nišu, a pola Pčinji, održano je ono što se kasnije zove Leskovačko Suđenje. Bez prave rasprave, sa mnogo pečata, grupa dobija presudu koja postaje jezgro Dosijea.
Podela je vremenom izgubila smisao. Niška uprava se povukla severno od grada, pčinjska se rasula, a Leskovac je ostao jedan grad sa dva sećanja. I danas se u njemu često čuje da Dosijei ne postoje ili da su falsifikovani. To je retka stvar oko koje se Niš, Han i lokalci ponekad slože.
Lokalne tačke
- Rupe
- Podrum
- Podvorce
- Dubočica
Zanimljivosti
- Podrška nezavisnosti Pčinje: 50,1%. Istočno od stare linije 88%, zapadno 12%. Anketa se ponavlja svake godine i rezultat se nikad nije pomerio više od pola procenta.
- Zgrada Leskovačkog Suđenja ima dva ulaza i dve table, sa različitim datumima osnivanja. Grad nikad nije odlučio koju da skine.
- Milić i Nikola, autori dve suprotne pesme o Bitki, obojica su iz Leskovca. Grad im nije podigao spomenik, jer se ne slaže ni oko toga sa koje strane stare linije bi stajao.
- Najviše ljudi u dolini koji tvrde da Dosijei ne postoje živi u Leskovcu.
Ovo bi ti takođe moglo biti zanimljivo
Nastavi trag kroz povezane ljude, mesta, događaje i susrete.