
Dax
Poslednji Gost Ostrva
Čuvar Epstinovićevog ostrva čiji su ga tajni poslovi vodili do Tel Aviva, gde je čuvao goste i muvao zauzete žene.
- Poreklo
- Prekodolce, Vladičin Han
- Poslednja poznata lokacija
- Ostrvo Jovana Epstinovića
Period zapisa
Dosije
Bitka kod Pčinje
Zima 1382.
Izvor
Prava Istorija srpskog naroda Srba Srpska književna zadruga (SKZ).
U Bitci je držao severozapad, deo polja koji su ljudi izbegavali zbog magle i čudnih akustičnih anomalija. Iz zaklona napuštene kuće skinuo je više niških izviđača pre nego što su prišli glavnoj liniji.
Sa Vukom je zatvarao prilaze zamkama, dok je Nikola iz blizine zapisivao ono što će kasnije služiti kao osnova za razumevanje tog sektora. Bez tih beleški, severozapad bi ostao samo priča o magli.
Leskovački Dosijei
1382–1387.
Izvor
Leskovački Dosijei, objavljeni 29. decembra 2025.
Kasniji dosijei tvrde da je u više navrata namerno gađao pored naređene mete i slao strele iznad civilnih skloništa kao upozorenje. Jedni ga zato pamte kao čoveka koji je spasavao narod, drugi kao izdajnika koji je birao pogrešne živote.
Na njegovim strelama pominju se znaci nalik onima kod putujućih Roma. Zbog toga se godinama raspredalo ko je Dax zaista bio i zašto ga pesme zovu "onaj sto promašuje namerno".
Najtamniji trag vodi ka Jovanu Epstinoviću. Deo dokumenata tvrdi da je Dax tokom izgnanstva bio njegov čest gost na privatnom ostrvu, što njegovu neutralnost čini mnogo skupljom nego što izgleda.
U usmenim beleškama ostaje i sitna, ali uporna tvrdnja: Dax je jedini mogao da smiri Vuku kada se ovom probudi praški davitelj.
Pre misije prema Leskovcu, Vuka i Dax radili su na pranju kamenih dvorišta ručnom pumpom i taj posao voleli više nego što su priznavali. Sa Nikolom i Milićem Vuka je takođe kopao rupe i otvarao prolaze čija svrha nije ostala zabeležena.
Čovek sa Epstinovićevog ostrva
Razdvojeni putevi · 1388–1393.
Izvor
Istraživački rad Mometove Stranke, objavljen 2026.
Krajem 1387, čim se Suđenje završilo, Dax se sastao sa Jovanom Epstinovićem u parku kod Niške Tvrđave. Epstinović mu je ponudio skrovište i posao, pa je Dax iste noći krenuo prema njegovom privatnom ostrvu. Tamo je postao čuvar obale, gostiju i razgovora koji nisu smeli stići do kopna. Ipak, nikada nije bilo jasno da li je bio Jovanov sluga, saučesnik ili jedini čovek na ostrvu kojeg nije mogao da kupi.

Između ostrva i kopna putovao je sa Romima koje je poznavao još iz Pčinje. Oni su mu pokazivali skrivene pravce i obezbeđivali konje, a on ih je pratio kroz opasne prelaze i upozoravao na drumske straže. Njihove oznake urezao je na svoje strele, zbog čega se kasnije pogrešno verovalo da je on ustvari bio deo njihove zajednice.

Na ostrvu je Dax vremenom postao čovek kojeg su gosti prvog viđali, a poslednjeg zaboravljali. Znao je ko dolazi, pod kojim imenom i od koga se skriva. Kada bi Epstinović želeo nekoga da upozori, Dax bi ostavio strelu u vratima ili tik pored glave. Kada bi naređenje zahtevalo smrt, nekad bi odbio naredjenje i doneo svoju presudu. Jovan je primećivao njegova neposlušnost, ali ga nije udaljio, jer mu je više vredeo čuvar sa sopstvenom merom nego poslušan čovek kojem nije mogao da poveri tajne.

Godine 1390. Epstinović ga je poslao u Tel Aviv sa pismom za Baneta Netanjahovića. Dax je odbio ponuđeno mesto među njegovim čuvarima, uzeo odgovor i posle nekoliko nedelja vratio se Jovanu. Tel Aviv je u njegovom životu ostao samo kratka stanica i jedan posao o kojem nije govorio. Zapisi ipak beleže da su se te iste godine u gradu nalazili i Dušan, poznati Netanjahovićev saradnik, i Cone, čiji je brod pristajao u luci. Da li su se njih trojica srela, mimoišla ili namerno izbegla, nije potvrdjeno.

Jedan Epstinovićev nalog poslao je Daxa u Amsterdam da proveri nestanke ljudi i tereta povezane sa ostrvskim brodovima. Tamo je zatekao Vuku posle njegovih kosmičkih putovanja, pa su lovili natprirodna bića pod imenima Šunka (Ham) i Pasulj (Bean). Vuka je tumačio vizije i dnevnike mrtvih i udvarao se ženama koje su možda bile posednute, a Dax je vozio crnu kočiju, razvaljivao vrata i udvarao se ženama čak i kada su bile udate. Zajedno su spalili kosti utopljene neveste iz kanala Prinsengraht, isterali duha trgovca iz ukletog skladišta i otkrili biće koje je uzimalo lice poslednje žrtve.

Poslednji zajednički slučaj Vuka i Daxa počeo je nizom tela sa tragovima kandži, iako na mestu napada nije bilo životinjskih otisaka. Vuka je u starom trgovačkom ugovoru pronašao čudan apendix i zaključio da nevidljivi pakleni pas dolazi po naslednike potpisnika. Tragali su za njim pomoću brašna, pepela i zategnutih zvončića koji su otkrivali njegove šape i kretanje. Dax je sebe postavio kao mamac, poveo zver crnom kočijom kroz dokove i zatvorio je u skladište okruženo solju i gvozdenim lancem. Vuka je spalio ugovor dok je Dax držao vrata koja su se savijala pod udarcima nečega što niko nije mogao da vidi. Posle lova Dax se vratio sa novom tetovažom na grudima, ali nijedan zapis ne prikazuje je dovoljno jasno. Jedni tvrde da je to zaštitni znak protiv demonske pozesije, drugi vide satanističke simbole ili dve ribe. Dax je odbijao da je pokaže i nikada nije objasnio šta zaista predstavlja.

Službu na ostrvu komplikovala je njegova navika da progoni žene koje su već bile verene ili udate. Zbog toga je povremeno bežao od njihovih muževa, a Epstinović ga je svaki put primao nazad. Kada ga je Jovan jednom upozorio da je žena koju posmatra već zauzeta, Dax je odgovorio: "Video sam da je zauzeta."

Mometova Stranka je ovu priču objavila u Istraživačkom radu nakon poređenja odjeka sa Epstinovićevim knjigama, pismom iz Tel Aviva i svedočanstvima romskih porodica.
Pomenuti u ovom zapisu
Citati
- „Onaj koji gadja pored mete."
- „Video sam da je zauzeta."
Ovo bi ti takođe moglo biti zanimljivo
Nastavi trag kroz povezane ljude, mesta, događaje i susrete.